• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar

Pecina posla

  • Put putujem
  • Bakina varjača
  • Bindžujem ja bindžuješ ti
  • Između redova
    • Zdravlje
    • Muzika
    • Prelistavanje
    • Foto priča
  • Promo
  • Prijatelji bloga
    • Prijatelji sajta
  • O nama
    • O blogu
    • Uslovi korišćenja
    • Politika privatnosti

Dan kada je Andriću uručena Nobelovu nagradu

10/12/2020 Autor pecinaposla 1 Comment

Zvanično je objavljeno da je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost 16. oktobra 1961. godine „za epsku snagu kojom je oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje“.

U uži krug za ovu prestižnu nagradu te godine ušli su engleski književnici Lorens Darel i Grem Grin, kao i američki pisac Džon Štajnbek i poznati italijanski književnik Alberto Moravija. Bila je ovo izuzetna čast, ali i iznenađenje za malu Jugoslaviju i srpskohrvatsko jezično područje.

Iako se godinama u školama u bivšoj Jugoslaviji učilo da je Andrić nagradu primio za svoje najpoznatije delo „Na Drini ćuprija“, to zapravo nije tačno. Nagrada mu je dodeljena za celokupno stvaralaštvo.

Nepunih mesec i po dana kasnije, 10. decembra 1961. godine, Ivo Andrić je nagradu primio u Koncertnoj dvorani švedske kraljevske palate u Štokholmu. U to vreme dočekan je kao zvezda. Na aerodromu u Stokholmu brojni strani novinari postavljali su mu pitanja, a potom je nekoliko dana bio počasni gost tamošnjih institucija i muzeja. Diplomata od karijere, Ivo Andrić je svojom odmerenošću potpuno osvojio hladne Skandinavce.

Svečanost primanja Nobelove nagrade, čiji je celokupni milionski iznos koliko bi vredela u današnjim evrima, Ivo Andrić poklonio bibliotekarskom fondu tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, počela je uz bliceve fotoreportera i veliki broj zvanica. Švedski orkestar je svirao „Kad ja pođoh na Bembašu“, sevdalinku bosanskih Jevreja Sefarda, koja možda i najbolje oslikava mentalitet i emociju Andrićeve rodne Bosne.

Milica Babić, Andrićeva supruga i poznata beogradska kostimografkinja, zapisala je kasnije u svom dnevniku da je sala bila prepuna, da ih je kraljevska porodica srdačno primila, a novinari opsedali pitanjima o Andrićevoj književnosti, ali i Jugoslaviji. Nakon svečane dodele nagrade i Andrićevog poznatog govora, priređen je banket sa muzikom i svečanom večerom uz mnogobrojne goste i kraljevski bračni par.





Ivo Andrić sa ostalim dobitnicima Nobelove nagrade 1961.

Ivo Andrić je prilikom same dodele nagrade održao besedu ili govor koji je kasnije postao poznat pod nazivom „O priči i pričanju“, a u kome je, između ostalog, rekao:

– Moja domovina je zaista „mala zemlja među svetovima“, kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju sveta na njene kulturne napore, i to upravo u vreme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih dela počela da prodire u svet, u opravdanoj težnji da svetskoj književnosti i ona dâ svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost, i ja sam srećan što vam u ovom trenutku i sa ovog mesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno ali iskreno da izrazim…

Bilo je ovo veliko priznanje i čast za malu socijalističku zemlju, kakva je bila Jugoslavija, ali i za pisca koji je dolazio sa govornog područja jezika koji je ostatku sveta bio slabo poznat. Sama činjenica da je čitan van granica svoje zemlje i da je dosegao planetarnu popularnost u ono vreme kada nije postojao internet, a televizija bila tek u povojima, ondašnjoj zemlji otvorila je vrata u svet svetske književnosti.

Od novca koji je poklonjen tadašnjoj SR Bosni i Hercegovini obnovljen je celokupni bibliotekarski fond te republike. To je za mnoge seoske škole i manja mesta značilo da su po prvi put dobili značajan broj knjiga dostupnih široj čitalačkoj publici.

Ivo Andrić je umro 13. marta 1975. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji velikana. U radnoj svesci na stolu ostale su zapisane njegove poslednje reči: „Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog „javnog radnika“ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju.“

Izvor: Pecina posla / Srbija Danas

Foto: Profimedia

Kategorija: Prelistavanje
Ključne reči u članku: Ivo Andrić, Jugoslavija, Književnost, Nobelova nagrada

Reader Interactions

Trackbacks

  1. A samo treba živeti! - Pecina posla says:
    13/03/2021 at 08:56

    […] naslova je deo poznatog citata našeg velikog pisca i dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Ivo Andrić je rekao: „Toliko je u životu stvari kojih smo se bojali. A samo je trebalo živeti“ i zaista […]

    Reply

Leave a Reply Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Primary Sidebar

Postani prijatelj

Dragi prijatelji, blog „Pecina posla“ počeo je sa radom sredinom 2020. godine i do sada ste mogli da vidite da na njemu predstavljam stil života moje male porodice…

Da bih dalje nastavio da radim blog na još kvalitetniji način doprineće vaša podrška preko Patreona. Produži…

Facebook
Facebook
fb-share-icon
Twitter
Visit Us
Follow Me
Instagram

Pretraga sajta

Aktuelno

  • Uz njih smo odrastali: Da li se sećate ovih kultnih crtaća?
  • Posni kolač sa jabukama
  • Zašto je bolje jesti med nego šećer?
  • Projekat „Transilluminance“: Revolucionarni spoj zvuka i slike
  • Pljeskavice od tikvica
  • Jesen od 23. septembra
  • Reči koje se ne mogu prevesti sa srpskog jezika
  • Džem od šljiva sa čokoladom i rumom
  • Mondijal 78. inspiracija za pesmu Led Zeppelina
  • Ruža pogača
  • Singlom „Run“ bend „The Thunder Corpses“ najavljuje debi album
  • Šta znači simbol žabe na proizvodima?
  • Džem od šumskog voća i šljiva
  • Da li smemo da podgrevamo krompir, spanać i pečurke?
  • Najzanimljiviji filmovi od septembra na Netfliksu
  • Turski ćef
  • Najlepše balade svih vremena
  • Koje godine je nastala šopska salata?
  • Gradska meana: Mera dobrog ukusa u Vranju
  • Krit: Ostrvo sa ružičastim plažama na kom je rođen Zevs

Arhiva

Komentari

  • Uz njih smo odrastali: Da li se sećate ovih kultnih crtaća? - Pecina posla on „Šu, šu, šu, šuu.. pipl“: Da li se sećate Cipelića?
  • Uz njih smo odrastali: Da li se sećate ovih kultnih crtaća? - Pecina posla on Nove avanture „Porodice Kremenko“
  • Mitar A. on Reči koje se ne mogu prevesti sa srpskog jezika
  • Pavle Cosic Kornet on Reči koje se ne mogu prevesti sa srpskog jezika

Pecina posla i na Vašem mejlu

Ostavite Vaš mejl ovde

Copyright © 2023 · Pecina posla · Sva prava zadržana